Okosnica radnje su životne okolnosti psihijatrice Laure Herman i pacijentice koja joj dolazi ispričati svoju priču. No ovdje psihoterapija nije tek psihoterapija, niti su junakinje baš u ulogama koje se u psihijatrijskoj ordinaciji podrazumijevaju. Dvjema osnovnim pričama pridružene su ispovijesti još troje Laurinih pacijenata koje autorica suptilno nijansira te, vješto ispreplićući njihove životne putanje, kreira mozaičnu priču o različitim verzijama prebolijevanja teških iskustava. Prilagodba vlastitog života tuđim očekivanjima, nezadovoljstvo u vezi, pogrešni životni odabiri, suočavanje s gubitkom partnera te tegobnost otpočinjanja ispočetka žarišne su točke romana. Raspon tema Marina Vujčić još proširuje i problematizacijom psihoanalize, u srži koje je verbalizacija ljudskih iskustava i narativizacija života, a to uz motiv „romana u romanu“ njezinu knjigu pretvara u suptilnu romanesknu posvetu umjetnosti riječi i književnosti.
Marina Vujčić vrsna je stilistica elegantnog rukopisa kojim hrabro problematizira ozbiljne teme stvarajući intimističku prozu problemski posve korespondentnu vremenu u kojemu živimo i životnim iskušenjima i mrakovima s kojima se svakodnevno suočavamo.