Junakinja ove predstave mogla bi biti i vaša neupadljiva susjeda koju svakoga jutra pozdravljate na stubištu. Živi sama na četvrtom katu i baš ničime ne privlači pozornost. No, kad bi jedan od zidova njezinog stana, poput onoga četvrtoga u teatru, bio imaginaran, možda bi vas iznenadio tajni svijet fikcije u kojem ona igra svoju neostvarenu ulogu voljene žene, dok objekt njezine „ljubavi” s drugoga kata i ne sluti da živi u njezinoj glavi.
No, gdje je zapravo granica između stvarnosti i iluzije?
Jesmo li zaista slobodni kao što nam se čini
ili smo tek zatočenici u kavezu vlastitih emocionalnih ograničenja?
Ovo je predstava o samoći i otuđenosti do ludila u kojoj je nemoguće ostvariti dublji kontakt,
čak ni s osobama iz svoje neposredne blizine.
Ili je ipak moguće… ako se usudite.
„Jer ništa nije kao što se čini. Ništa i nitko. Susjedi pogotovo.”