Autorski projekt redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić “Sigurna kuća” svojevrsni je nastavak njihovog dugogodišnjeg kazališnog istraživanja tematike nasilja, u ovom projektu usredotočenom na specifičnu temu obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja. Projekt nastaje prema romanu Marine Vujčić “Sigurna kuća”, a na njega je bitno utjecao i niz feminističkih autorica poput Artemisie Gentileschi, Nan Goldin, Sue Williams, Emme Sulkowicz, Regine José Galindo, Sanje Iveković, Tanje Lažetić i Ane Mendiete koje su se u svojim radovima intenzivno bavile nasiljem nad ženama prvenstveno kao političkim, društvenim pitanjem koje nepovratno diktira puls svakodnevice. Intimna priča protagonista prati višegodišnji odnos manipulacije, kontrole, izolacije, psihičkog i fizičkog nasilja pokušavajući odgovoriti na pitanje jesmo li kao društvo konačno spremni razumjeti one koji trpe nasilje, a osuditi one koji ga čine ili još uvijek tražimo opravdanja jer je teško povjerovati kako se nasilje može dogoditi svakome, pa i nama. Društveno-politički kontekst koji deklarativno osuđuje obiteljsko nasilje i dalje perpetuira krajnje nepovjerenje prema njegovim žrtvama, a poražavajuće službene statistike govore u prilog tome da je ono postalo svakodnevna činjenica. Jesmo li spremni upoznati one koje stoje iza tih statistika, čije se priče nalaze iza inicijala koje objavljuju dnevne novine? Jesmo li spremni postati njihova sigurna kuća koja neće postavljati suvišna pitanja nego će im vjerovati čak i onda kada one same sebi ne vjeruju?